Aga Što je bilo, bilo je
Jedna vrsta ludila i ljudske gluposti jeste često spominjanje prošlosti, nostalgija za njom, želja da se ona vrati i padanje u očaj zbog nje.
Ovako se ubija volja i uništava stvarnost u kojoj živimo. Za pametne ljude knjiga prošlosti zatvorena je i više se na nju ne osvrće.
Ona je zauvijek zatočena u tamnici zaborava i jakim halkama okovana. Nema joj više izaći, niti svjetlo dana ugledati, jer je to prošlost, završena stvar.
Tuga je neće vratiti,briga i nedaća je neće oporaviti, ispraviti niti oživiti. Prošlosti naprosto nema, zato ne živi u košmaru prošlosti, u minulim sjenama.
Spasi se i napusti avet prošlosti. Pa, zar želiš rijeku vratiti na izvor, sunce na izlazak, dijete u majčinu utrobu, mlijeko u dojku i suzu u oko?
Ako žališ za minulim i zbog toga si nespokojan i ojađen, onda je tvoje stanje zabrinjavajuće, jadno i očajno.
Ako prelistavaš stranice prošlosti, gubiš sadašnjost, uništavaš trud i uzaludno trošiš dragocjeno vrijeme.
Spominjući prijašnje narode Allah kaže:”Taj narod je bio i nestao” (El‐ Bekara, 134).
To znači da je stvar bila, prošla, zato nema nikave koristi da preturamo po lešini minulog vremena, i da pokušavamo vratiti točak povijesti.
Onaj ko se vraća prošlosti sličan je mlinaru koji melje već samljeveno žito, ili drvosječi koji reže piljevinu.
Davno su govorili onome ko plače za minulim: “Mrtvi ne ustaju iz mezarja.” Također se prenosi da su jednom davno pitali magarca: “Zašto ne preživaš?”A on im odgovori: “Ne volim lagati. ”
Naša nesreća jeste u tome što se predajemo prošlosti i tako gubimo sadašnjost, umjesto da gradimo prekrasne palače, zamišljamo drevne šatore.
No, da se skupe svi ljudi i džini da vrate ono što je prošlo, ne bi uspjeli, jer je to samo po sebi nemoguće.
Ljudi ne gledaju i ne osvrću se iza sebe, jer vjetar puše pravo, rijeke i karavani teku naprijed. Stoga, ne opiri se zakonu života.
ISKORISTITE PRILIKU PRED MUBAREK MJESEC RAMAZAN – UDJELITE ZA NAŠU NOVU DŽAMIJU U KLOSTERNEUBURGU I ZAREDITE VELIKI SEVAP INSHALLAH
