Deset skrivenih zamki prilikom vjeridbe i sklapanja braka
Podijeli sa drugima i zbog sevapa:
Mjesec dana nakon što je sklopio brak, došao mi je i rekao: ”Otkrio sam da ja zapravo nisam dovoljno poznavao svoju ženu prilikom prosidbe i sklapanja braka.” Rekao sam: ”Je li to znači da imaš problem sa njom?” Odgovorio je: “Ne radi se samo o jednom problemu, već imam sa njom mnogo problema. Većina tih problema vezana je za narav, karakter, osobenost, odgoj i obrazovanje između mene i nje. Ja o ovim stvarima nisam razmišljao u vrijeme vjere. Moj cilj bio je da oželim lijepu djevojku iz ugledne porodice i uspio sam u tome, ali je moj život sa njom vrlo težak i svakodnevno imamo međusobnih problema koje ne možemo riješiti.”
Mnogi bračni drugovi prolaze kroz ovakve situacije zbog požurivanja sa vjeridbom i sklapanjem braka, ili zbog nedostatka usredsređenosti na važne stvari koje treba znati o osobi sa kojom želite sklopiti brak, ili pak zbog nekih običaja i tradicije koje potvrđuju bolje poznanstvo budućih supružnika. Zbog toga je važno, za buduće supružnike, da upoznaju metode upoznavanja, načine prikupljanja informacija i skrivene zamke koje nekada mogu biti namjerne, a nekada nesvjesne i nenamjerne sa druge strane.
U ovom tekstu spomenut ćemo deset skrivenih zamki za one koji su naumili da se žene (udaju).
Prva zamka u koju spadaju mnogi mladenci jeste zaokupljenost oko procedure braka, svadbenog veselja, bračnog putovanja, ili pak preokupiranost porodičnim razlikama u vezi braka, umjesto da mladenci budu zaokupljeni što boljim međusobnim upoznavanjem.
Drugo: Nedostatak sposobnosti da se napravi razlika između istine i kurtoazije (laskanja), ili između stvarnosti i mašte kojoj se nadaju iu kojoj žive, jer se budući mladenci žele pokazati u najboljem svjetlu u pogledu svoga ahlaka, ophođenja, govora, pa čak iu pogledu odijevanja, a stvarnost je često puta drugačija od onoga kako se oni žele predstaviti jedno drugom prije sklapanja braka.
Treće :Često se dešava da se mladić i djevojka zavole u ranoj mladosti zbog bliskosti njihove porodice, ili zbog toga što su poslovne kolege, ili pak zbog upoznavanja putem društvenih mreža, pa onda, zbog slijepe ljubavi, nisu u stanju jedno drugo otkriti nedostatke i mahane. Jer, kao što je rečeno, ljubav je slijepa.
Ljubav zamračuje viziju i ne pomaže onome ko stupa u brak da vidi stvarnu stranu svog budućeg bračnog druga. Sjećam se jedne djevojke koja mi je rekla da je mnogo vezana za svoga zaručnika i da ga voli, ali je zabrinuta za njega. Naime, ona je, nakon zaruka s njim, noću razgovarala telefonom i primijetila da je njegov jezik težak. Međutim, kako je sama kazala, “ljubav me je zaslijepila i nisam bila u stanju ispravno rasuđivati i analizirati. Nakon vjenčanja otkrila sam da je on alkoholičar i da svake večeri pije do besvijesti”.
Četvrto : Budući mladoženja ne smije postavljati hipoteze i pretpostavke u svome umu i predavati se njima, kao što je, naprimjer, pretpostavka da ako djevojka nosi hidžab, da to obavezno znači da ona redovno klanja i da je izvanrednog morala i ahlaka, ili pretpostavka da ako mladić poštuje svoje roditelje, što znači da je istinski dobročinitelj prema svojim roditeljima, ili ako je porodica konzervativna, odnosno tradicionalno odgojena, da to znači da su mladić ili djevojka iz takve porodice obavezno dobri i čestiti. Sve te pretpostavke nisu nužno istinite i budući mladenci moraju se uvjeriti u njihovu istinitost prikupljanjem informacija i detaljnom analizom.
Peto : Kada se umnože neslaganja među budućim mladencima prilikom vjere i zaruka, oni ne trebaju u tom trenutku analizirati te razlike i opseg njihovog utjecaja na budućnost, odnosno na njihovu bračnu vezu, već ih trebaju smatrati privremenim i trivijalnim. Uostalom, najveće razlike između dvije strane u vrijeme vjere su oko odjeće koja će se nositi na dan vjenčanja, izbora šminke, prijatelja koji će biti pozvani na svadbu, putovanja, odnosno to su problemi koji se tiču slobode i međusobnih veza. Lijek za ove probleme je da mladenci sami postave uslove i da se dogovore u vrijeme vjere i zaruka o tome kako i na koji način nastavi međusobnu vezu u slučaju da se ponove takva neslaganja, te da se drže tog dogovora.
Šesto : Svaka strana očekuje da će moći promijeniti negativne osobine kod drugog nakon vjenčanja. To nije istina, pogotovo kad je riječ o ponašanju ili vjerskim aspektima kao što su namaz, pušenje, hidžab i loši prijatelji.
Sedmo : Podizanje nivoa očekivanja od druge strane i očekivati od nje (njega) sve ono što sanja i čemu se nada. A potom, nakon vjenčanja, otkrili su da su njegova (njena) očekivanja bila izmišljena i nerealna, pa se onda dešava šok.
Osmo: Neobavještavanje druge strane, odnosno budućeg bračnog druga, o određenim operativnim zahvatima (kozmetičkim promjenama na tijelu), što dovodi do velikih problema u braku.
Deveto : Bavljenje porodičnim tajnama i privatnim porodičnim slikama budućeg bračnog druga. U mnogim slučajevima, na osnovu mog iskustva, te informacije bile su zloupotrijebljene.
Deseto: Da mladenka tretira svoga zaručnika kao ženu (jer je naučila komunicirati uglavnom sa ženama) i da se prema njemu ophodi kao prema ženi, i obrnuto, da se mladoženja ophodi prema budućoj supruzi kao prema nekom muškarcu. A istina je da se svaki spol drugačije tretira, pa će se mladoženja odnositi prema svojim zaručnicima onako kako se treba odnositi prema ženi, i obrnuto.
(NUR SVJETLOST ISLAMA SAJT)